Sve je prebrzo.
Osjećam se kao da sam u vlaku koji brza kroz život.
Ne osvrćem se, ni ne mogu zbog tolike prolaznosti…
Tjedni mi postaju svakom sekundom samo prekriženi
dani na kalendaru…
Čini li se i vama kako ponekad vrijeme prolazi brzo,
brže nego što zapravo želimo?
... Vrijeme prolazi, mijenja se, a i mi se mijenjamo
u njemu. ...
Često nismo spremni na stvari koje se mijenjaju
s vremenom. Svakog dana nešto se promijeni, iako
toga možda nismo u potpunosti svjesni.
Čovjek se jako puno može promijeniti u samo godinu dana…
No što je jedna godina? Netko bi rekao da to nije dovoljno da
se išta promijeni u okolini ili nama samima. Možda. Ali
možda ipak jest, možda je to čak i preveliko vremensko
razdoblje u kojem se može dogoditi toliko promjena.
Počnimo od najbanalnijih stvari, kao što je samo
promjena frizure. Ja barem znam da sam se u posljednju godinu
dana jako promijenila. Jako.
Moje mišljenje je da se čovjek može promijeniti, pogotovo
u godinu dana. Može se promijeniti i opet vratiti na staro, ili
postati potpuno druga osoba. Ljudi se mijenjaju iz dana u dan,
a koliko će se promijeniti, zavisi od osobe. Mijenjaju nas nova
iskustva, ljudi koje upoznajemo, ono čime se bavimo i na koji
način razmišljamo. Ponekad doživimo takve situacije koje nas,
htjeli mi to ili ne, jednostavno promijene zauvijek. Životne okolnosti
čine čuda. Možeš biti uvjeren da nisi romantična osoba, ali na kraju
upoznaš nekoga i o sebi otkriješ neke stvari koje prije nisi znao.
Mijenjaju nas svakodnevne situacije, a ponekad nas život i ne mazi,
pa postajemo drugačije osobe.
Ljudi s kojima se družimo i razgovaramo nas također svakodnevno
mijenjaju, možda ne u korijenu, ali ipak nekako formiraju našu ličnost,
navode nas da kažemo neke stvari koje prije možda ne bismo priznali,
razmišljamo o nekim temama i shvaćamo da više nismo isti.
To se posebno odnosi na mlade osobe, čije se ličnosti još formiraju.
Ponekad se pitam gdje su nestale godine kad sam bila još malo dijete,
i čini mi se da je sve prebrzo prošlo.
Kao da sam jednostavno preskočila nekoliko godina i sad sam tu
gdje jesam.
No, tad otkrijem da se u meni, i u svakome od nas još uvijek krije
dijete, ili makar nešto što je od tog djeteta ostalo.
Mislim da se svatko najviše mijenja u teen godinama,
kad počinju prve ljubavi, kad razmišljamo o stvarima o kojima prije
nismo, kad na sebe preuzimamo neke odgovornosti i određujemo
vlastitu budućnost.
Svi se mi još tražimo, i možemo svaki dan biti druga osoba, te se
smijati vlastitim razmišljanjima prije nekoliko mjeseci. Isto tako
vjerujem da se i mnogi odrasli ljudi još uvijek mijenjaju i traže,
svakog dana. Sve je dobro dok te promjene nisu prenegativne i
loše za nas same i okolinu u kojoj živimo.
Dio naše osobnosti će uvijek biti takav kakav jest i to ne možemo
promijeniti, ali trebamo biti spremni na ono što nas čeka, i znati
da je život, u kojem ćemo doživjeti svašta, još pred nama.
|